Digitalna preslika rukopisa okuplja preslike 12 listova izvornika iz Trenta (Javno dobro) i 2 lista izvornika koji je dio fonda Državnog muzeja Tirola u Innsbrucku (Creative Commons Attribution-NonCommercial-ShareAlike 4.0 International License). Preslike su nabavljene u sklopu projekta Digitalizacija hrvatske rukopisne baštine u inozemnim ustanovama NSK.
Opis
Kločev glagoljaš zasigurno je najstariji do danas poznati glagoljski rukopis na hrvatskom jezičnom tlu, pisan starom oblom glagoljicom i starocrkvenoslavenskim jezikom. Nastao je vjerojatno početkom 11. st. ili krajem 10. st. Ime je dobio po grofu Parisu Clozu (1777. – 1856.), koji je taj rukopis otkrio u knjižnici svojega dvorca Marienstein kraj Kuffsteina u Tirolu. Sadrži četiri propovijedi istočnih crkvenih propovjednika na Veliki tjedan (prevedene su s grčkog): sv. Ivana Krizostoma, sv. Atanazija, sv. Epifanija i jednu nepoznatu propovijed koja se pripisuje samom Metodu. Rukopis je bio u vlasništvu posljednjega krčkoga kneza Ivana Frankopana, koji je 1480. morao napustiti otok Krk i s obitelji otići u Mletke. Dio Kločeva glagoljaša dobio je nakon Frankopanove smrti krčki svećenik Luka de Reynaldis, koji ih je darovao plemiću Breisacheru. Dalje su ti listovi prelazili iz ruke u ruku dok ih se 12 nije našlo u knjižnici grofa Cloza, a danas se čuvaju u Gradskom muzeju u Trentu, Italija. Dva su lista naknadno pronađena u Ferdinandeumu u Innsbrucku. Prvo znanstveno izdanje ovog rukopisa, koje je uključivalo 12 listova iz knjižnice grofa Cloza, objavio je slavist Bartolomej Kopitar u Beču 1836. Preostala dva lista koja su naknadno pronađena u Innsbrucku objavio je 1860. u Beču slavist Franc Miklošič. Cjeloviti tekst Kločeva glagoljaša, koje obuhvaća svih 14 pronađenih listova, priredio je 1959. Antonin Dostal.