IZLOŽBA O GLAGOLJICI U RIJECI Koncem g. 1968. otvorena je u Rijeci izložba o glagoljici koju je priredila tamošnja Naučna biblio- teka u suradnji s Kabinetom za po- vijest umjetnosti i kulture Istarskog primorja i Istre JAZU. Cilj je iz- ložbe da na ilustrativan način, tj. pretežno u obliku kopija (fotoko- pija, gipsanih odljeva, kopija fre- saka) pokaže sva područja i oblike ljudskog života i djela koji su kod Hrvata zabilježeni na glagoljskom pismu (rukom i tiskom) u tisućgo- dišnjem periodu. Izložene su u osno- vi kopije svih vrsta spomenika (u svemu 121 izložak): epigrafski, sta- tutarni, diplomatski, registri, litur- gijski, literarni, nadgrobni. Neki su od njih prikazani i po manjim te- matskim cjelinama (npr. po tema- ma: naobrazba glagoljaša; znanje glagoljaša; egzorcizmi i medicina; notarske knjige; isprave i oporu- ke; kancelarije feudalnih gospošti- ja; bratovštine; natpisi i zapisi na frčskama). Od' epigrafskih spome- nika na izložbi nalazimo u obliku gipsanih odljeva (izradio dr Branko Fučić): Plominski natpis (11. st), Valunsku ploču (11. st), Krčki nat- pis (11. st), Baščansku ploču (poč. 12. st), Jurandvorske ulomke (dije- lovi druge Baščanske ploče), Senj- sku ploču (12. st), Grdoselski ulo- mak (12. st.), Humski grafit (konac 12. st. ili početak 13) ucrtan u ro- maničke freske u crkvi sv. Jero- nima u Humu. Od statutarnih, di- plomatskih spomenika i registara izložene su među ostalim fotokopije (na platnu izradili: Jozo Vranić, Ni- no Vranić, Vinko Malinarić) Vino- dolskog zakona (g. 1288), Veprinač- kog statuta (1507), Istarskog razvo- da, Kožljačko-mošćeničkog razvoda iz 1395, isprava notara Pilušinovića iz Novog (1475), registar bratovštine sv. Antuna u Dolini kod Trsta iz £. 1458, matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih iz Vranje u Istri 1607—1727, oporuka kastavskog no- tara Ivana Pavlinića iz 1625. Po- sebno su istaknute isprave iz sred- njovjekovne Rijeke: riječkog notara Gverina Tihića iz 1546. i protokol riječkog kaptola iz 1545—1555. Od liturgijskih su izloženi: misal Vati- kanski lirico 4 iz poč. 14. st, mi- sal kneza Novaka iz 1368, brevijar 444 Vida Omišljanina iz 1396, Fraščićev psaltir_iz 1463. Među ostalim izlo- žene su kopije: Kločeva glagoljaša (I1. st), Grškovićeva odlomka (12. st.), Mihanovićeva odlomka (12. st., Bašćanski ostrišei (konac 12. ili poč. Legenda o sv. Tekli (frag- iz 13. st), zatim kopije iz zbornika: Oxfordskog (Canon. Lit. 414, 15. st), Šimuna Grebla iz Roča (konac 15. st., Petrisova (1468), Tkonskog (poč. 16. st.), Klimantovi- ćeva (poč. 16. st.) i dr. Glagoljska štampana knjiga predstavljena je kopijama primjeraka od prvog tis- kanog misala iz 1483. sve do Propa- gandinih (Parčićevih) izdanja iz 1893 (kosinjski brevijar iz 1491, po- sebno izdanja senjske tiskare od 1494—1508, zatim riječke iz 1530— 1531, protestantska iz 1561—1569, Propagandina: Levakovićeva, Kara- manova i Parčićeva). Izložene su nadalje i kopije istarskih fresaka (izradio akad. slikar Eugen Kokot) sa glagoljskim zapisima (npr. freska Imago Pietatis meštra Antuna iz Padove sa zapisom iz g. 1529. u sv. Roka u Draguću, kompozicija Plesa mrtvaca u Hrastovlju s glag. zapisom iz 1531. i dr). Među izloš- cima su i kopije (gipsani odljevi u originalnoj veličini — izradio tako- đer B. Fučić) nadgrobnih ploča (npr. opata Stipana iz g. 1477, kožljačkog kneza Martina Mojsejevića iz 1492, popa Dekovića iz 1581), Pored kopija na izložbi se nalazi i nekoliko originalnih glagolj- skih rukopisa: tri misala iz 15. st. (oba Vrbnička i Ljubljanski) i ri- ječki fragmenti glag. brevijara iz 14. i 15. st. Kao uvod u izložbu dan je (u hodniku, dakle izvan glavne iz- ložbene dvorane) na pet zemljopis- nih karata prikaz mjesta u kojima su nastali i u kojima su se upo- trebljavali glagoljski spomenici u pojedinim vremenskim razdobljima. Za snalaženje u izloženim spomeni- cima donesena je glagoljska azbuka (obli i uglati tip slova) nazivi po- jedinih slova, njihov_izgovor, lati- nička transliteracija glagoljskih slo- va i njihova brojna vrijednost. Po- sebno su prikazani primjeri paleo- grafskog razvoja glag. slova, zatim najčešće ligature u glagoljskim spo- menicima. Osnovni sadržaj izložbe oživljen je mnogim detaljima. Npr. uz Baš-