ANICA NAZOR * Izlaganje održano na svečanoj akađemiji u Zagrebu dne 13. XII 1970. u povodu komemoracije 50. obljetnice Mahnićeve smrti. U povodu posvete biskupa Mahnića u Gorici delega- cija krčkih svećenika obdarila ga je lijepo uvezanim glagoljskim misalom* Tim darom krčki su ga sve- ćenici željeli podsjetiti na tradiciju glagoljanja u biskupiji kojoj će biti na čelu, jer je u to doba bila u jeku borba za opstanak slavenskog bogoslužja, ko- jemu je sudbina od početka namijenila vječnu borbu. Austrijska vlada bojala se slavenofilstva i na crkve- noliturgijskom, tj. glagoljaškom području, pa se pro- tivila širenju glagoljske liturgije među 'austrijskim Slavenima. Bečki vladini krugovi bili su naročito oprezni pri postavljanju krčkog biskupa, gdje je glagolizam imao čvrste korijene. Nadali su se da su u Mahniću našli svoga čovjeka koji neće imati smisla za glagoljicu i koji će zauzeti negativan stav prema glagoljskom bogoslužju i zato su ga posta- vili za krčkog biskupa. Hrvatska javnost bila je za- brinuta i strepila kakav će stav novi biskup zauzeti prema glagoljskom bogoslužju u staroj krčkoj bisku- piji. Stoga je Mahniću bila jasna simbolika dara kr- čkih svećenika, pa je obećao da će pitanje glagoljice marljivo proučiti. A kada je tršćanski namjesnik Ri naldi g. 1898. po nalogu vlade došao u Krk da bisku- pu postavi pitanje o odnosu prema glagoljanju, odgo- vorio_je: »Još nisam dospio, ekscelencijo, da pitanje glagoljice proučim, ali već vam sada otvoreno kažem da pitanje glagoljice temeljito proučavam, te ako pro- nađen da ona zakonito postoji, ne samo da je neću ukinuti, nego ću je svom dušom. braniti«. Temeljitim proučavanjem spoznao je da je glagoljica u hrvats- kom narodu doista legalan privilegij i da nema ni- kakav buntovan karakter u okviru Rimokatoličke Cr- kve. Stoga je odlučio da slavenskom bogoslužju da još solidniju bazu. Počeo je razmišljati o tome kako bi zato odgojio ljude i kako bi namaknuo potrebne znanstvene i praktične knjige, pa je u Krku osnovao Staroslavensku akademiju (Academia Palaeoslavica Veglensis) sa zadatkom da se brine za staroslavenski liturgijski jezik i njegovo naučavanje, za glagoljaško crkveno pjevanje i za stručnu i znanstvenu izobrazbu mladog svećenstva u staroslavenskom jeziku. Uz pot- poru — moralnu i materijalnu — Strossmayerovu i Parčićevu i drugih svećenika Mahnićeva je Starosla- venska akademija u siječnju g. 1903. službeno potvr- đena kao »znanstveno društvo sa sijelom u Krku (Ve- glia) na Krčkom ot Počelo se s proučavanjem i izdavanjem neizdanih hr- vatskih biblijskih tekstova, koji su trebali poslužiti 120 biskup mahnić i glagoljica kao osnovno gradivo novim izdanjima liturgijskih knjiga u prvom redu brevijara, jer je misal izdan g. 1893. u Akademijinoj publikaciji »Glagolitica — Publi- cationes Palacoslavice Academiae Veglensis«. Prvi sve- zak je izašao već u jesen g. 1903. s monografijom o Vrbničkim fragmentima (4 lista pergamene s odlom- cima koralnog oficija iz sredine 13. st.), koju je pri- redio izvrstan slavist Ceh Josef Vajs, kojega je bi- skup Mahnić uspio nagovoriti da se stalno nastani u Krku i da_tu nastavi svoj studij glagoljaške književ« nosti. O toj monografiji napisao je ocjenu uvaženi sla- vist Vatroslav Jagić u kojoj odaje priznanje Staro- slavenskoj akademiji i Vajsu priznajući mu da je za takve studije spreman. Drugim sveskom započeo je zapravo u krilu Akade- mije Vajsov rad na rekonstrukciji staroslavenskog teksta Biblije i njime je otvorena serija studija u okviru »Glagolitica« s naslovom: Analecta Scripturae »ex antiquioribus codicibus glagoliticis«. U njoj je izašla kolekcija ovih tekstova iz Staroga za- vjeta (sve u priredbi Josefa Vajsa): od Povijesnih knjiga »Knjiga o Ruti«, od Mudrosnih: Knjiga o Jobu i Propovjednik i Mali proroci (Habakuk, Hošea, Joel, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija). Sve su te knji- ge jednako solidne i po unutrašnjoj obradi i po teh- nici i najdragocjeniji su prilog što ga je krčka Sta- roslavenska akademija dala slavističkoj znanosti. A s gledišta slavističke znanosti hrvatskoglagoljski bi- blijski tekstovi veoma su vrijedni jer se u njima ra- zabiru ostaci prvotnog Cirilova prijevoda Bibilje s grčkoga, tj. prvog slavenskog prijevoda Biblije uopće. Osim proučavaja i izdavanja glagoljskih spomenika koji su bili u izravnoj vezi s liturgijom Staroslavens- ka akademija i njezin osnivač biskup Mahnić radili su na proučavanju, izdavanju i čuvanju drugih gla- goljskih spomenika. Npr. Akademija je izdala u okvi- ru »Glagolitica« Vajsovu brošuru »Memoria liturgiae slavicae in diocesi Auxerensi. Ex archivo dioecesano Auxerensi excerpsit. Veglae 1906«. U njoj je autor sa- brao podatke iz biskupskog arhiva o glagoljskoj li- turgiji u bivšoj osorskoj biskupiji, tj. na otocima Cre- su i Lošinju, da razbije argumente talijanskih pisaca, koji su pokušavali dokozivati kako glagoljica na tii otocima nema autohtonog prava na opstanak u smis- u crkvenih propisa. Biskup. Mahnić i Akademija ma- mno su vodili brigu o Bašćanskoj ploči, a na inicijativu biskupa Mahnića nekoliko se godina radilo na osnutku ijesnih, osobito glagoljskih spo-