'OD INDOEUROPEISTIKE DO KROATISTIKE UDK 811.163.420 Izvorni znanstveni članak Primljen 18. VII. 2003. Prihvaćen za tisak 11. IX. 2003. Jasna Vince Staroslavenski institut Demetrova 11, 10000 Zagreb jasna.vince&stin.hr ŠTO NAM O DVOJINI PRIČAJU SUZANA I STARCI? Na "oglednom uzorku" — trinaestoj glavi iz proroka Daniela, potvrđenoj u hrvat- skoglagoljskom misalu i u najstarijem hrvatskom tiskanom lekcionaru, ukazuje se na različit status dvojine u dvama jezičnim sustavima: hrvatskom crkvenosla- venskom i starohrvatskom (čakavskom). 1. Starozavjetna knjiga o proroku Danielu za bibličare je poseban izazov jer je napisana dijelom hebrejski, dijelom aramejski i dijelom grčki. »U Septuaginti i pri- jevodima koji se na njoj temelje Danielova knjiga ima dodatke koji ne postoje u heb- rejskom tekstu. Oni sačinjavaju deuterokanonske dijelove Daniela« (Harrington 1993: 406). Jedan takav dodatak: trinaesta glava — koja govori o tome kako Daniel svojom mudrošću izbavlja pravednicu Suzanu — sačuvana je skoro čitava i u hr- vatskoglagoljskom misalu, u hrvatskocrkvenoslavenskom (HCS) prijevodu. I taj je prijevod tekstološki zanimljiv: iako se uglavnom priklanja Vulgati, ima mjesta koja nedvosmisleno upućuju na Sepuagintu (Reinhart 1988: 135). Čt(e)nie daniela pror(o)ka iz transliteriranoga Hrvojeva misala, zajedno s kritičkim aparatom (Grabar i dr. 1973) i paralelni tekst te perikope iz najstarijega tiskanoga lekcionara na hrvatskom jeziku: Lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495., upravo iz kritičkoga izdanja toga teksta (Maretić 1885), poslužili su mi kao izvor za raš- člambu dvojine u hrvatskom crkvenoslavenskom i starohrvatskom (SH) jeziku. U hrvatskoglagoljskom tekstu o Suzani odmah udara u oči obilje dvojinskih oblika, imenskih i glagolskih, što me je i potaknulo da upravo na tom korpusu istražim čim- benike - sintaktičke, semantičke, pa i pragmatičke - koji određuju povlačenje dvoji- ne u HCS. U starohrvatskom (čakavskom), predstavljenom Lekcionarom Bernardina Splićanina (#), stanje je suprotno: u tom su tekstu sačuvani tek tragovi dvojine. 1I. Započnimo s kraja, i to ne čitanjem iz Daniela (Dan 13,1-9; 15-17; 19-30; 33-62) nego odlomkom iz glasovitoga 22. psalma što se kao P6s(n') neposredno nadovezuje na nj. On sadrži stih u kojem je u Hrvojevu misalu glagol u jednini, a u ostalim je misalima (pravilna) dvojina: 505