SLOVO, sv. 50 (2000), 5-117, Zagreb 2000. UDK: 808.101:22(497.13) JEZIK MUKE PO MATEJU U HRVATSKOGLAGOLJSKIM MISALIMA Marinka ŠIMIĆ, Zagreb UVOD: Iz bogatoga korpusa hrvatskoglagoljske književnosti za jezičnu ana- lizu izabrala sam Muku po Mateju iz šesnaest misala (četmaest rukopisnih i dva tiskana). Tekst je sastavni dio Temporala (Proprium de tempore), a čita se, tj. pjeva na Cvjetnu nedjelju. Već od 10. stoljeća poznat je običaj da se pjevanje muke razdijeli na tri pjevača, od kojih je jedan evanđelist, drugi pjeva odlomke koje govori Isus, a treći predstavlja ostale.! Temporal je najstariji i najstandar- dizi i naći nekih većih jezičnih inovacija. No, zbog česte uporabe teksta — cijelog Temporala — a posebice teksta Muke po Mateju koji se mnogo čitao i koji su mnogi znali napamet, ipak postoje dosta značajne jezične raznolikosti u pojedi- nim misalima, koje su predmet našeg istraživanja. Zbog toga je ovaj tekst vrlo pogodan za jezična istraživanja, za razliku od npr. kanona mise, koji se također puno koristio i čitao, ali se zbog njegove osobite važnosti na njemu malo što mijenjalo. Za detaljnu jezičnu analizu odabran je kraći tekst, Muka po Mateju, kako bi se izbjeglo donošenje uopćenih sudova o pojedinim jezičnim karakteristikama. U jezičnim istraživanjima odabranoga teksta primijenit ću statističku metodu, te dobivene rezultate izraziti brojčano. Primijenjena metoda ima svojih prednosti, kao i nedostataka. Prednosti su: što za neke jezične osobine teksta koje su frek- ventnije možemo zaključiti da su svojstvene cijelom kodeksu. Međutim, za neke osobine koje nisu tako učestale ne možemo donijeti slične zaključke. Prvo se odnosi primjerice na poluglas ili jat, a drugo npr. na refleks glasa £, ili altemaciju #p/v. 1p.Kniewald, Liturgika, Zagreb 1937.