KOLO 4/1996. Tri stada za brevijar Branko Fučić: Vid Omišljanin; Općina Omišalj-Grad Buzet, Omišalj-Roč, 1996. U novije vrijeme hrvatskoglagoljska baština privlači sve veću pažnju znanstvene i stručne javnosti. Razlog tomu leži vjerojatno u traženju kulturnoga identiteta i prepoznavanju glagoljice i glagoljaškoga fenomena kao temeljnih sastavnica hrvatske kulturne povijesti. Pokazao je to i nedav- no održan znanstveni skup (20-22. rujna 1996.) povodom 600. obljetnice početka pisanja Brevijara Vida Omišljanina, kojom je prigodom predstav- ljena i knjižica Branka Fučića — Vid Omišljanin. Brevijar pisca Vida »z Omišla« iz 1396. godine jedan je od najopsežnijih i najljepših hrvatskoglagoljskih rukopisnih brevijara. Iz razdoblja od 14. do 16. stoljeća danas je sačuvano trideserak cjelovitih rukopisnih i tri tiskana hrvatskoglagoljska brevijara (Prvotisak iz 1491., tzv. Baromićev iz 1493. i Brozićev brevijar iz 1561). Ove liturgiji namijenjene knjige prave su anto- logije biblijskoga, patrističkoga, legendarnoga i homiletskoga štiva, koje je poučavalo i nadahnjivalo maštu srednjovjekovnoga čovjeka. Vidov brevijar voluminozan je u kožu uvezani rukopisni kodes koji obasiže 468 listova pergamene dimenzija 26,7 x 35,5 cm i težak je gotovo 10 kg. Pohranjen je u Beču, medu raritetima Austrijske nacionalne biblioteke (ONB) pod signaturom Cod. slav. 3. Odlikuje se obujmom, bogatstvom i arhaičnošću biblijskih tekstova koji su često korišteni kao osnovni tekstovi pri pripremi kritičkih izdanja hrvatskoglagoljskih biblijskih knjiga (Vajsova Glagolitica — izdanja Malih proroka, Hammovo izdanje Knjige o Juditi, tekst Knjige o Joni Z. Ribarove). Upravo zbog duljine biblijskih čitanja, kao i zbog jezične starine izabran je Brevijar Vida Omišljanina za osnovni brevijarski izvor pri izradi Rječnika crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije koji izdaje Staroslavenski zavod u Zagrebu. Brevijar je napisao i redigirao pisar Vid iz Omišlja, za kojega B. Fučić navodi da je bio »pismen, obrazovan i profesionalno specijalizirani laik«. Pisarsku djelatnost, kojom je Vid prehranjivao sebe i svoju obitelj, autor publikacije o Vidu slikovito je i jasno prikazao: naime, pisar je u bilješci napisao da daje svoju pergamenu (»na moju hartu«), a kako je knjiga bila složena od niza kvinterna, tj. od svežanja od po 5 preklopljenih dvolistova pergamene, može se izračunati da je za izradu pergamene od prepariranih ovčjih koža, bilo potrebno 117 ovaca, a to su gotovo tri stada od po 40 442