V. VUKOJA, Usporedba značenja leksema hrvatskih SLOVO 61 (2011) 1. UVOD U LUČIĆ 2008 iznesena je hipoteza da hesl. lekseme koji izriču osje- ćajnost treba raščlanjivati i tumačiti uzimajući u obzir sustav čuvstava, a ne psiholoških teorija emocija.? Paradigma čuvstava (duše)' (grč. 34 z&0n (rig HWuyis), lat. passiones (animae), eng. passions (of the soul)) svoj- stvena je, doduše na različite načine, antici i srednjovjekovnoj psihologiji. Među antičkim autorima možda su najpoznatiji pojmovi iz Aristotelovih djela (O duši, Nikomahova etika) i djela rimskih stoika (mpr. 3. i 4. knjige Ciceronovih Tusculanae disputationes, Senekina De ira). Hesl. jezik po svojoj je naravi u prvome redu vezan za kršćanstvo (Bibliju i liturgiju), pa onda i za pojmovlje poznato iz biblijskoga jezika te srednjo- vjekovne teologije i filozofije. Toma Akvinski najsustavnije je i najpreci- Naziv »emocija« (ft. ćmotion) prvi je uporabio Renć Descartes u 27. članku svoga posljednjega djela Les passions de I'ime (objavio izdavač Le Gras u Parizu, 1664.) gdje se naziv les passions de | 'dme određuje na sljedeći način: »Aprčs avoir considćrć en quoi les passions de l'dme difičrent de toutes ses autres pensćes, il me semble qu'on peut gćnćralement les definir des perceptions ou des sentiments, ou des ćmotions de I'dme, qu'on rapporte particuličrement & elle, et qui sont causćes, entretenues et fortifićes par quelque mouvement des esprits.« (DESCARTES 1649: 349; naglasila V..) U suvremenoj se znanosti paradigma emocija obično drži univerzalnom, a različite se teorije emocija u psihologiji nerijetko svrstavaju u grupe, npr. darvinističko-jamesovske, kognitivne, teorije socijalnoga konstruktivizma. Teorije prve skupine jedinu osnovu emocija vide u čovjekovoj biologiji, dok teorije drugih dviju grupa drže da osim biologije e tiziologije) na emocije utječu i drugi važni čimbenici: spoznajni procesi (koje naglašavaju kognitivisti) ili kultura i društveni obrasci ponašanja (koje naglašavaju socijalni konstruktivisti). Svima popis tzv. osnovnih emocija koje su univerzalne i neodvojive od čovjekove biologije, za razliku od onih emocija koje se ne uvrštavaju na takav popis. Na osnovi tih psiholoških istraživanja i suvremeni semantičari, osim rijetkih iznimaka, govore o emocijama, pa je tako i u klasičnim kognitivnim istraživanjima leksika osjećajnosti: LAKOFF 1987: 380- 415 (istraživanje obavljeno u suradnji sa Zoltanom Kčiveesesom) te brojnim samostalnim Koveesesovim radovima (posebno KOVECSES 1990 i 2000). Među spomenutim rijetkim. iznimkama najznačajnija je Anna Wierzbicka (posebno WIERZBICKA 1992 i 1999) koja je na osnovi istraživanja tipološki različitih jezika i kultura zaključila da se umjesto na pojam emocija u jezičnim istraživanjima osjećajnosti treba osloniti na neutralniji pojam osjećaja. 'Treba naglasiti kako nisu sve suvremene psihološke teorije jednako neprikladne za obradu korpusa hesl. jezika. Dok se može reći kako su teorije darvinističkoga i jamesovskoga tipa teško primjenjive na dotični korpus, teorije kognitivnoga tipa imaju više elemenata primjenjivosti, baš kao i teorije socijalno-konstruktivističkoga tipa. Naziv »čuvstvo« ovdje se rabi u skladu s nazivljem hrvatskoga prijevoda djela Tome Akvinca u VEREŠ 20057 170