HRVATSKI TIP CRKVENOSLAVENSKOG JEZIKA Josip HAMM, Beč Kada su, tamo u drugoj polovici IX stoljeća, Konstantin i Meto- dije pošli u Moravsku, oni su onamo išli kao vjerovjesnici koji su svjesni bili da 'dobra vijest' (evanđelje) i uzvišene crkvene pjesme (psalmi) koje su sa sobom nosili, i koje je Konstantin — barem peri- kope i psalme koji su služili obredu — već u Carigradu bio preveo na slavenski jezik, treba da služe svima Slavenima a ne samo Morav- ljanima. Ovu su funkciju složno priznavali i na Istoku, koji ih je poslao na taj put, i na Zapadu, koji ih je sa svima počastima primio u Rimu i koji je pozivao slavenska plemena na Balkanskom polu- otoku, na primjer srpskoga kneza Mutimira, da se podvrgnu njihovoj jurisdikciji. Međutim sudbina te naklonosti i sudbina njihova djela nije bila svagda i svuda jednaka. Odnosi prema Solunskoj braći počeli su se odmah poslije Konstantinove smrti (869) kvariti: Metodija zlo- stavljaju, bacaju u tamnicu, mora da_se opravdava pred papom, a kada je umro (885), Stjepan V u komonitoriju (u instrukcijama) svo- jim legatima (biskupu Dominiku i dvojici prezbitera) optužuje već mrtvoga Metodija zbog krivovjerja i krivokletstva. Posljedica je bila da su na Zapadu, na području katoličke Crkve, slavensko bogoslužje i upotreba slavenskog pisma i slavenske pismenosti u crkvi bili sta- vljeni van zakona, a Metodijevi učenici bili su, poslije kojekakvih zlostavljanja, protjerani iz Moravske ili, ako su bili mlađi i ako su bili uhvaćeni, prodani u ropstvo. Na Istoku nije bilo tako: Kliment, koji se s nekima od svojih suradnika vratio na jug, postao je biskup i živio u Ohridu, a i Naum se poslije sedmogodišnjeg djelovanja u zapadnoj Makedoniji povukao u jedan manastir na Ohridskom jezeru gdje je i umro (910). Iz Moravske i sa Juga, iz Bugarske i Makedonije, slavensko je bogoslužje dopiralo i u Rusiju, gdje ga je, u začecima, zacijelo bilo već krajem IX i u prvim decenijama X stoljeća. Na Zapadu ono je, čini se, još za života Konstantinova i Metodijeva iz Moravske stalo prelaziti u susjednu Panoniju (866), Hrvatsku (867) i — jamačno već od njihova dolaska u Moravsku (a osobito poslije 872) — dalje prema zapadu, u Češku. Tu mu je, međutim, sudbina bila drugačija nego u Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Rusiji, koja je tada još bila jedinstvena, tako da je Kijev u isto vrijeme mogao biti i majka ruskih gradova, i rasadište ruskog pravoslavlja i stare (slaven- ske) pismenosti. 43