Godine 1736., u dobi od dvadeset pet godina, objavio je Bošković u Rimu svoj prvi znanstveni rad De Maculis Solaribus exercitatio astronomica habita in Collegio Romano Societatis Jesu a PP. ejusdem Societatis. (Typographia Komarek, Romae 1736, pp. 10, 4°). Sljedeće su mu godine tiskana dva djela: Trigonometria sphaericae constructio i De Mercurii novissimo infra Solem Transitu…
Boškovićeve brojne znanstvene rasprave obuhvaćaju temeljna prirodoznanstvena i prirodnofilozofska promišljanja, teoriju prirodne filozofije, astronomska pitanja i radove o praktičnoj astronomiji, probleme teorijske astronomije, razmatranja o višoj geodeziji i zemljinu obliku, priloge iz optike, radobe iz područja graditeljstva te arheološka istraživanja.
Pisao je na nekoliko jezika: latinskome, francuskome i talijanskome, a pisma upućena obitelji u Dubrovniku na hrvatskome. Sva njegova djela odlikuju se visokim jezično-stilskim umijećem, a najpoznatija su: Elementa matheseos universae, De aestu maris, Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, De litteraria expeditione per pontificiam ditione ad dimentiendos meridiani gradus et corrigendam mappam geographicam, iussu et auspiciis Benedicti XVI, Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, itd.
U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pohranjena je sedamdeset jedna jedinica tiskanih djela (prvotisci i kasnija izdanja, suatorska djela te prijevodi). Boškovićeva su djela u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu prispjela na različite načine, uglavnom darom Hrvatske vlade, a u novije je vrijeme dio građe Knjižnica nabavila otkupom od domaćih i inozemnih antikvara te iz obiteljskih ostavština.
Pisma nastaju dopisivanjem, a zbirke pisama nazivaju se korespondencijom ili epistolarijem (epistola - grč. pismo). Pisma značajnih osoba čuvaju se u baštinskim zbirkama kao vrijedna kulturno-povijesna i znanstvena baština koja su često zrcalo javnoga i privatnoga života.
Na portalu su dostupna digitalizirana pisma hrvatskog povjesničara i kartografa Ivana Lučića (1604.–1679.), hrvatskog povjesničara, književnika, bibliografa i političara Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816.–1889.), hrvatskoga bana Ivana Mažuranića (1814.–1890.), slavista Vatroslava Jagića (1838.–1923.), pjesnika Stanka Vraza (1810.–1851.) i Petra Preradovića (1818.–1872.) te drugih značajnih osoba.
